selm@

Kulturna Bastina i Tradicija ex Yu

104 posts in this topic

BivÅ¡a Jugosavija nosi razliÄite narode..razliÄite vjere... razliÄite tradicije...kako bosanske, srbijanske, hrvatske, slavonske, makedonske, crnogorske.....Sa godinama se razna tradicija  baca u zaborav.

 

Tradicije svih naroda koje samo ozivljavaju u pricama nasih djedova, baka, nana.... i koja se sa generacijama današnjim i ovim koje dolaze baca lagano u zaborav..

Voljela bi da malo oživimo naÅ¡e tradicije da se podsjetimo na ono od cega smo svi postali i oživimo razne priÄe, izreke, slike,  naÅ¡ih pradjeda.

 

Nadam se da cete biti i ovoj temi podrška... :)

 

292854_288071061308965_176988031_n.jpg

 

Tema pregledana i odobrena od Team Moderatora

Share this post


Link to post
Share on other sites

Živim u zemlji u kojoj ne postoji jedinstvena strategija razvoja kulture, pa tako ni jedinstveni odnos prema kulturno-historijskim vrijednostima. Stoga sam krenula u potragu za povijesnom istinom srednjovjekovlja koristeći se izuÄavanjem stećaka, kao fragmentima i dokumentima naÅ¡e kulturne baÅ¡tine, te znanstvenim radovima i studijama o Bogumilima, kao i sakupljanjem starih narodnih vjerovanja i legendi.

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

02.jpg

 

 

U Sarajevskom naselju Bistrik, na dnu ulice Å irokaÄa nalazi se Jedilerturbe, jedno od najpoznatijih sarajevskih mauzoleja, koji je ujedno i jedno od najmistiÄnijih sarajevskih objekata. Za njega se veže i jedna od najpoznatijih legendi ovoga grada.Narodno vjerovanje kaže da se poslije ubacivanja sedam novÄića treba osluÅ¡kivati koje će prve rijeÄi izreći sluÄajni prolaznici pored vas. Ako Äujete neku rijeÄ koja podsjeća na neÅ¡to pozitivno, zaželjeno će vam se i ostvariti. 

 
Koje prve rijeÄi ste vi Äuli od sluÄajnih prolaznika nakon ubacivanja sedam novÄića u Turbe sedam braće?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Par starih  izreka koje su ostale zarezane u mojim uspomenama....

 

-  " I car legne da se slegne "

 

- " Ide ko halva "

 

- " I baba bi kupila svasta, da ima zasta"

 

- "Hrdja jede gvozdje a tuga srce "

 

- " Hladno poklepan, nakrivo nasadjen "

 

- " Hijadu prijatelja je malo a jedan neprijatelj je mnogo "

 

- " Ha vuk pojo, ha alija ochero - ovce nema :)

 

- " gdje mnogo baba kilava su djeca"

 

- " Budali je more do koljena "

Share this post


Link to post
Share on other sites

Sjecate li se onih prijasnjih serdzada i cilima sto su nase nane u "njihovoj radnoj sobi" izradjivale na onom ogromnom cudu zvanom Stan ili Tkalacki Stroj...Ja sam ih voljela jer su bile sarene i davale neku toplu atmosferu u kuci....

 

 

slika-578064-56b49610c6df36-thumb.jpg  slika-447040-d5b3ea94a1490d-thumb.jpg  slika-313296-2012-05-13375804883-thumb.j  slika-322384-2012-06-13388387473-thumb.j

 

 

Ili recimo kad setam Bascarsijom ili Starim Gradom u Mostaru uvijek se odusevim ovakvim izlozima...

 

 

Kompleti-bakrenog-su%C4%91a-za-kafu-Ba%C

 

Detalj-s-Ba%C5%A1%C4%8Dar%C5%A1ije-Saraj

 

Sarajevo-10.jpg

Share this post


Link to post
Share on other sites

Kultura

 

Kako je Banjaluka grad duge istorije, bogate tradicije i grad mladih, nije nimalo neobicno što je stvorena izuzetno pogodna klima za razvoj ustanova iz oblasti kulture, koje bilježe dugu i svijetlu tradiciju.

U vrijeme uprave Bana Milosavljevica, banjalucko plodno stvaralaštvo afirmiše poznate kreatore i animatore u oblasti kulture, koji postavljaju najvrednija ostvarenja na izbirljivu kulturnu pozornicu grada.

U evropsko kulturno ruho Banjaluka je pocela da se oblaci tek sa austrougarskom okupacijom, jer je turska vlast bila nepovjerljiva prema svim evropskim idejama i kulturnim potrebama. Najjaci kulturni trag u novijoj Banjaluci, pored nekoliko osnovnih i konfesionalnih Å¡kola, trgovacke i djevojacke Å¡kole, ostavila je Velika realka, gimnazija otvorena 1895. godine. Njeno otvaranje privuklo je u Banjaluku veci broj intelektualaca profesora. Organizuju se dacka i gradanska prosvjetno-kulturna druÅ¡tva i ustanove, koji održavaju veze sa gradovima u unutraÅ¡njosti. Dolazak Petra Kocica (1906.) u Banjaluku oznacava pocetak jednog novog istorijskog poglavlja u životu grada. Petar Kocic je pokrenuo listove "Otadžbina" i "Razvitak" oko kojih se okuplja grupa kulturnih, književnih i politickih poslanika iz ovog grada. Danas je Banjaluka univerzitetski centar sjevernog dijela Bosne-Republike Srpske. U znak zahvalnosti Petru Kocicu u Banjaluci je pocetkom 1930. godine osnovano druÅ¡tvo "Zmijanje". Ono je namjeravalo da Kocicu podigne spomenik i njegove moÅ¡ti prenese u Banjaluku. Spomenik su, dve godine kasnije, uradili vajari Augustincic i RadauÅ¡ i on je otkriven 6. novembra 1932. godine. Posmrtni ostaci pisca i narodnog tribuna nisu preneseni u Banjaluku, jer je njegova porodica odustala od toga. 100_3141.jpg

Banjaluka danas djeluje kao kulturni centar. Narodna i univerzitetska biblioteka "Petar Kocic" ima 150000 knjiga i 3500 unikata velike vrijednosti. Narodno pozoriÅ¡te osnovano je 1930. godine. U isto vrijeme osnovan je i Muzej, koji kao i Arhiv posjeduje znacajno kulturno-istorijsko blago. Tu je dalje i Umjetnicka galerija, Djecije pozoriÅ¡te. Banjaluka je i medijski centar, jer u njoj djeluju mnogobrojne televizijske i radio stanice, a mnoÅ¡tvo listova i magazina izlazi u Banjaluci.

Share this post


Link to post
Share on other sites

 

02.jpg

 

 

U Sarajevskom naselju Bistrik, na dnu ulice Å irokaÄa nalazi se Jedilerturbe, jedno od najpoznatijih sarajevskih mauzoleja, koji je ujedno i jedno od najmistiÄnijih sarajevskih objekata. Za njega se veže i jedna od najpoznatijih legendi ovoga grada.Narodno vjerovanje kaže da se poslije ubacivanja sedam novÄića treba osluÅ¡kivati koje će prve rijeÄi izreći sluÄajni prolaznici pored vas. Ako Äujete neku rijeÄ koja podsjeća na neÅ¡to pozitivno, zaželjeno će vam se i ostvariti. 

 
Koje prve rijeÄi ste vi Äuli od sluÄajnih prolaznika nakon ubacivanja sedam novÄića u Turbe sedam braće?

secam se ovoga ;) ...to mi je baka pricala, a ja nsm verovao :)

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

 

02.jpg

 

 

U Sarajevskom naselju Bistrik, na dnu ulice Å irokaÄa nalazi se Jedilerturbe, jedno od najpoznatijih sarajevskih mauzoleja, koji je ujedno i jedno od najmistiÄnijih sarajevskih objekata. Za njega se veže i jedna od najpoznatijih legendi ovoga grada.Narodno vjerovanje kaže da se poslije ubacivanja sedam novÄića treba osluÅ¡kivati koje će prve rijeÄi izreći sluÄajni prolaznici pored vas. Ako Äujete neku rijeÄ koja podsjeća na neÅ¡to pozitivno, zaželjeno će vam se i ostvariti. 

 
Koje prve rijeÄi ste vi Äuli od sluÄajnih prolaznika nakon ubacivanja sedam novÄića u Turbe sedam braće?

 

 

 

haha... ja sam cula.. daj 50 maraka... i poslje toga platila kaznu.. 50 maraka...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Selma svaka cast na ovoj temi. Jako informativna tema u kojoj moze dosta da se nauci o raznim djelovima nase divne ex-Ju. Kao djete koje je sa samo 11 godina izaslo iz svog rodnog kraja izgubila sam dosta toga koje cu nadam se u ovoj temi bar koliko toliko osjetiti. Tu toplotu naseg naroda, nasu kulturu i sve ono sto sam propustila. Zaista hvala..................

Share this post


Link to post
Share on other sites

moram priznati da me selma iznenadila temom koju je postavila,jer iskreno nije mi to bilo nikako u kontekstu njenog karaktera,zapravo onoga sto sam mislila o njoj...pozitivno sam iznenadjena...e sada ja-kao dijete multinaconalne porodice,tesko da mogu pisati o nekim konkretnim obicajima,tradicijama i slicno...ali mogu samo naglasiti da ja-kao odrasla u jednoj crnogorskoj porodici izmedju dva brata majke i oca-imala sam status kao uzvisene princeze o kojoj se najvise brinuo otac...otac je bio glava porodice a potom moja braca i znalo se ko sta ,kada ,gdje moze da kaze...majka je bila svima nama oslonac i kao poslovna zena ali i kao vrhunska domacica...iako razmazena tatina djevojcica,mama je imala drugu strategiju i stalno me na ljetnje raspuste slala mojoj babi,tj. njenoj majci,na selo gdje sam se ucila da jednog dana postaneem sposobna da budem zena,majka i pored toga sto sam kasnije studirala...ali ucila sam da pletem, heklam, cilime tkam,pite razvijam,da plastim,krave muzem...,ucila kako ugostiti,,na sahranama se ponasati,na svadbama radovati,bilo mi je malo cudno ali poucno i interesantno...danas sam zahvalna svemu sto me moja baka naucila,zahvaljujuci mojoj mami,jer za oca sam bila njegova najmilija a samim tim sto je puno radio i stvarao-malo je imao vremena baviti se tradicijama,vec urbanim vremenom,pridonoseci svojoj familiji...i dan danas obozovam mojoj baki poci i uz vatru od starog sporeta na drva,u brvnari,i pored toga sto ima novu kucu pored,na tom zemljanom uglacanom podu stajati i na secije sjedjeti sa jastucima i malim dusecima,sa nekim motivima kao iz bajke...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!


Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.


Sign In Now